Lorisi su porodica iz reda primata. To su vitke životinje, stanovnici krošnji koji su bliski srodnici s porodicom galagija. Porodica se deli na četiri roda sa osam ili devet vrsta.
Lorisi imaju gusto, vunasto krzno, najčešće sivo, ili smeđe obojeno koje je sa gornje strane tela nešto tamnije. Velike oči, svojstvene noćnim životinjama, okrenute su im prema napred. Uši su im male i česo delimično skrivene u krznu. Repovi su im kratki, ili ih uopšte nemaju. Tela su im duga izmedju 17 i 40 cm, a teže od 300 grama do 2 kilograma
Lorisi su noćne životinje koje žive na drveću. Za razliku od galagija, odlikuju se laganim, promišljenim pokretima i nikada ne skaču. Svojim snažnim prednjim ekstremitetima se tako čvrsto drže za grane da ih ni silom nije moguće skinuti. Većina lorija su samotnjaci, ili žive u najviše malenim porodičnim zajednicama.
Najvažnija hrana lorisa su kukci. Uz njih, jedu i ptičja jaja, ali i voće i sok stabala.
Skotnost lorisa traje četiri do šest meseci, nakon čega se rađa jedno do dvoje mladunaca. Oni se drže za krzno na majčinom trbuhu, ili u gnezdima čekaju da se vrate majke iz potrage za hranom. Nakon tri do devet meseci prestaju da sisaju, a sa deset do osamnaest meseci dostižu polnu zrelost. Životni vek im može biti do 20 godina.
Lorisi imaju gusto, vunasto krzno, najčešće sivo, ili smeđe obojeno koje je sa gornje strane tela nešto tamnije. Velike oči, svojstvene noćnim životinjama, okrenute su im prema napred. Uši su im male i česo delimično skrivene u krznu. Repovi su im kratki, ili ih uopšte nemaju. Tela su im duga izmedju 17 i 40 cm, a teže od 300 grama do 2 kilograma
Lorisi su noćne životinje koje žive na drveću. Za razliku od galagija, odlikuju se laganim, promišljenim pokretima i nikada ne skaču. Svojim snažnim prednjim ekstremitetima se tako čvrsto drže za grane da ih ni silom nije moguće skinuti. Većina lorija su samotnjaci, ili žive u najviše malenim porodičnim zajednicama.
Najvažnija hrana lorisa su kukci. Uz njih, jedu i ptičja jaja, ali i voće i sok stabala.
Skotnost lorisa traje četiri do šest meseci, nakon čega se rađa jedno do dvoje mladunaca. Oni se drže za krzno na majčinom trbuhu, ili u gnezdima čekaju da se vrate majke iz potrage za hranom. Nakon tri do devet meseci prestaju da sisaju, a sa deset do osamnaest meseci dostižu polnu zrelost. Životni vek im može biti do 20 godina.
Нема коментара:
Постави коментар